Modelarenje aviona nije čest hobi, a kad tome pridodamo i izradu drvenih rezbarija u kućnoj radionici, to čini Nenada Kovačića zanimljivim sugovornikom. U poduzeću Galeković radi kao referent nabave i informatička podrška.

Odakle ljubav prema modelarstvu?
Završio sam zrakoplovno tehničku školu, te upisao čak i višu zrakoplovnu za inženjera, ali je nisam završio. Odvukli su me motori i ženske (smijeh). Šalim se. Nakon školovanja zaposlio sam se u poduzeću za popravak motora, obradu metala i tokarije gdje sam stjecao sva znanja potrebna za bavljenje takvom vrstom hobija. Uvijek me privlačilo nešto sastaviti od početka do kraja. Iz ničega da nastane nešto.
 
Kako bi opisao svoj hobi?
Meni osobno jako lijep, ali i skup sport. Kao i za bilo što u životu potrebna je upornost da bi se njim bavilo, te stalno čitati i učiti o novim stvarima, materijalima i slično.
 
Od čega se izrađuju avioni?
Najčešća su dva materijala. Prvi je drvo, a drugi je takozvani depron ili čvrsti stiropor koji čine osnovni trup aviona. Za pokretanje tu je naravno elektro motor, te upravljač s kojim se avion usmjerava u željenom smjeru.
 
Za takvo nešto je potrebno poznavati i neke osnove informatike?
Informatika me oduvijek interesirala, a ono što me interesira brzo i naučim koristiti. Još od prvog kompjutora “Spectruma” sam počeo lagano programirati i od tada se može reći da sam ozbiljnije ušao i u informatiku.
 
Je li teško uzletjeti?
Pa u današnje vrijeme postoje programi koji simuliraju upravljanje avionima. Na taj način se čovjek može izvježbati bez da ošteti model svaki put kad ne uspije. Samo klikne “Pokušaj ponovno”.
 
Kako je prošao tvoj prvi let?
Poprilično neslavno. Mislim da je preletio nekih 20 metara i razbio se. Skupio sam ga i opet se bacio na sklapanje.

Kakve avione izrađuješ?
Jedrilice i motorne avione. Za jedrilice je iznimno bitna dobra konstrukcija jer se one bacaju iz ruke, i ako nisu stabilne, te zanose u jednu ili drugu stranu, neće dobro završiti. Kod jednih i kod drugih bitno je paziti na vremenske prilike koje poprilično mogu utjecati na let modela. Ako zapuše vjetar odmah je bitno spustiti avion da ne ostaneš bez njega. Najveći je gušt napraviti avion jer sve ovisi samo o tebi, i jer se radi od početka. Od običnih dijelova do krajnjeg sastavljanja. Djelomično sam počeo se tim baviti i zbog klinaca, ali su oni više voljeli se igrat nego provesti onaj dio prije u sastavljanju.
 
Koliko je potrebno za izradu aviona?
Od 2 do 7 dana za “depronca”, ili oko mjesec dana za drveni model.
 
Tako su se povezale i drvene rezbarije?
Pa da, sada mogu u kućnoj radionici točno napraviti dijelove koji mi trebaju za avion. No međutim moram priznati da mi je to postalo prejednostavno pa sam se okrenuo izradi grbova. Napravio sam grb za NK Mraclin, hrvatski grb, i Dinamov.

Imaš li neku neispunjenu želju?
Može se reći da me oduvijek privlačila voda, pa bih u tom smjeru volio otići na 2-3 mjeseca jedriti starim jedrenjakom. Također, planirani odlazak s Julijem (kolega) u Kinu je otkazan zbog nereda koji su  tada izbili.
 
Imaš li koju lošu naviku?
Uh, gdje da počnem (smijeh). Teška sam osoba i po prirodi tvrdoglav.

Kako bi sebe predstavio u par riječi?
Jarca je teško predstaviti, al nekad sam previše sitničav, ne volim aljkavost. Svugdje sam, a neprimjetan jer se ne volim isticati.
 
Smiješna priča iz života?
Julije Štuban i ja smo imali ugovoreneo snimanje na jednoj svadbi. Došli smo ispred crkve i čekali ali nitko nije dolazio. Već nam je nešto bilo sumnjivo, Bilo je skoro 11 sati kad je zakazano vjenčanje, a nigdje nikoga. Neka bakica je prolazila pa smo je priupitali ima li još neka crkva u blizini, na što nas je uputila u obližnju kapelicu koja je bila triputa veća od crkve ispred koje smo mi čekali. Kad smo došli već su svi bili unutra. (smijeh)

Bez čega ne bi mogao u životu?
Bez svojeg ja, bez svojeg mira.

Savršen godišnji odmor?
Neko mirno mjesto u planinama ili na moru, samo da je voda blizu. Ona me odmara.

Želje za budućnost?
Želim da moja dva sina postanu samostalni ljudi. Mogu reći da mi je to u ovom trenutku prioritet.

Hvala vam na vremenu.

Pripremio: Vedran Đidara